S obzirom na suvremeni način građenja hidroizolacijski materijali zauzimaju danas važno mjesto u građevinarstvu a njihova je proizvodnja u sve većem porastu.
Hidroizolacije od vode zaštićuju čitav objekt ili samo neke njegove dijelove od štetnog utjecaja oborinske i podzemne vode, koja je najčešći uzročnik ubrzanog propadanja građevnih materijala i konstrukcija. Voda uzrokuje propadanje drveta, rđanje čelika a pri niskim temperaturama (led) razara kamen, beton, opeku i žbuku. Osim zaštite građevnih materijala, odnosno konstrukcija i čitavih objekata, hidroizolacije su važne s obzirom na udobnost i higijenu stanovanja, jer sprečavaju prodor vlage i pojavu plijesni na zidovima i podovima stambenih prostorija.
Za izvedbu hidroizolacija upotrebljavaju se vodonepropusni materijali koji u trajnom dodiru s vodom ostaju nepromijenjeni tj. ne propadaju i ne bubre. Najstarije su se hidroizolacije izrađivale od prirodnog asfalta a poslije od bitumena te trenutno od različitih plastomernih materijala.
Ravni krovovi su jedinstvene cjelovite konstrukcije sastavljene od niza slojeva različitih materijala i funkcija koje uz ulogu stropne konstrukcije posljednjeg kata moraju zaštititi građevine od vanjskih utjecaja: padalina, topline, hladnoće, vjetra …
Ovisno o odabranom rješenju i predviđenim materijalima, za izolaciju ravnog krova nagib krovnih ploha jest 1.5-5%. Uz ispravnu izvedbu i upotrebom kvalitetnih materijala ravni je krov ekonomična konstrukcija koja pruža znatno veće slobode u komponiranju volumena i prostora.
Prema predviđenoj namjeni ravne krovove dijelimo na:
– prohodne (terase, zeleni krov, balkoni)
– neprohodne (hidroizolacija kao završni pokrov)
S obzirom na raspored slojeva ravni krovovi mogu biti:
1. Jednostruki nezračeni (topli) krovovi
Ovi se krovovi sastoje od mnogo slojeva koji su ispravno položeni jedan na drugi i u međusobnoj su vezi. Po položaju slojeva u konstrukciji ravni krovovi mogu biti:
a) klasični – pri kojima su svi slojevi krova zaštićeni završnim hidroizolacijskim slojem.
b) obrnuti – pri kojima se sloj toplinske izolacije (ekstrudirani polistiren) nalazi iznad hidroizolacije.
Klasični ravni krov
Kod klasičnog ravnog krova, hidroizolacija je najčešće kao završni pokrov te je mehanički pričvršćena na nosivu konstrukciju. Mehanički pričvršćivaći koji krovnu membranu i toplinsku izolaciju fiksiraju u podlogu, probadaju parnu branu i time smanjuju njenu nepropusnost. Posljedica toga je prodor određene količine zasićene vlage iz unutrašnjosti objekta kroz sloj toplinske izolacije. Zaostajanje vlage u toplinskoj izolaciji slabi njena toplinsko izolacijska svojstva.
Najprimjereniji režim isušivanja vlage, u skladu s tim svakako nude krovne membrane od raznih umjetnih materijala poput: PVC, FPO, EPDM. To su jednoslojne membrane, koje su u pravilu točkasto učvršćene što omogućava odgovarajući režim za isušivanje vlage iz paroizjednačavajućeg sloja tik pod membranom.
Obrnuti ravni krov
Kod “obrnutih” ravnih krovova slojevi se zamjenjuju tako da toplinska izolacija dolazi na hidroizolaciju te time hidroizolacija dobiva zaštitu od ekstremnih temperaturnih i mehaničkih oštećenja, zaštitu od UV- zračenja, produžava se vijek trajanja hidroizolacije. Toplinsko izolacioni materijal je izložen krajnjim vremenskim utjecajima promjenama temperature, periodima smrzavanja-otapanja-grijanja, vlazi, oborinama, mehaničkim opterećenjima, zato toplinska izolacija mora odgovarati određenim uvjetima.
Toplinsko-izolacione ploče od tvrde pjene ekstrudiranog polistirena razvijene su za primjenu u specijalnim područjima. Posjeduju osobine visokog standarda koji zadovoljava postavljene zahtjeve za toplinsku izolaciju “obrnutih” ravnih krovova:
– ima homogenu strukturu zatvorenih ćelija
– upijanje vode je zanemarivo
– otporan na mraz
– koeficijent toplinske vodljivosti je nepromjenljiv i uz dugotrajno vlaženje
– veliko tlačno naprezanje (kod 10% deformacije 0,3 N/mm2)
– postojanih dimenzija
– otporan na starenje i raspadanje
Ove osobine omogućuju široku primjenu ekstrudiranog polistirena i u slučaju neprohodnih krovova, terasa, krovnih vrtova. Njegovom primjenom maksimalno dolaze do izražaja prednosti “obrnutih” slojeva:
– hidroizolacija ima zaštićeni položaj
– trajna hidro- i toplinska izolacija
– nije potreban sloj za izjednačavanje parnog pritiska
– besprijekorne fizikalne karakteristike
– brza i jednostavna izvedba
– manja debljina slojeva ravnog krova, terasa i krovnih vrtova
Primjena
Na izvedenu hidroizolaciju polažu se toplinsko-izolacione ploče sa stisnutim spojevima bez ljepljenja u jednom sloju a zatim na toplinsku izolaciju polaže se zaštitno-razdijelni sloj geotekstila težine cca 140 g/m2. Na to dolazi, u slučaju neprohodnih krovova, zaštitni šljunčani sloj min. debljine 5 cm a kod prohodnih krovova pijesak min. debljine 3 cm i betonska ili sl. obloga. Kod krovnih vrtova polaže se, na ploče od ekstrudiranog polistirena, drenažni sloj s geotekstilom iznad a potom projektirani zemljani slojevi.
Kad se upotrebljava hidroizolacija od umjetnih materijala, preporučljivo je ugraditi između betonske ploče i izolacije sloj za razdvajanje a ako je hidroizolacija od PVC-a tada treba između ploča od ekstrudiranog polistirena i hidroizolacije ugraditi zaštitno-razdijelni geotekstil. Ploče od ekstrudiranog polistirena ne smiju se trajno izložiti UV zračenju i temperaturi većoj od 75 °C.
2. Dvostruki zračeni (hladni) krovovi
Ovi su krovovi također slojevite konstrukcije s pokrovnim slojem odvojenim zračnim prostorom od ostalih slojeva. Zračni prostor mora biti poprečno ventiliran dovodnim i odvodnim otvorima.
Zbog neekonomičnosti ovi se krovovi izvode vrlo rijetko i to uglavnom u slučajevima povećane insolacije i pri većoj vlažnosti zraka unutarnjih prostora.
SLOJEVI RAVNOG KROVA
S obzirom na brojne utjecaje, ravni krov u svom sastavu zahtijeva određene slojeve. Osim nosive konstrukcije, koja je ujedno i podloga, na ravnome krovu postoje i ostali slojevi s određenom ulogom i određenim zahtjevima.
1. Beton za nagib
Ovaj sloj osigurava najmanje nagibe krovnih ploha prema mjestima za odvod oborinskih voda (vodolovna grla). Ako se za nagib rabi lagani beton koji se nalazi ispod parne brane, toplinsko difuznim proračunom potrebno je provjeriti dolazi li do pojave neželjene kondenzacije. U pojedinim se rješenjima ovaj sloj može nalaziti i iznad toplinsko izolacijskog sloja, ali tada treba biti pravilno dilatiran zbog toplinskog rada.
2. Parna brana
Smjer je kretanja vodene pare iz područja višeg parcijalnog tlaka prema nižem, sa težnjom njihova izjednačavanja. Zimi je parcijalni tlak vodene pare veći u grijanim prostorima zgrade nego vani. Zato zimi vodena para difundira kroz vanjske građevne dijelove zgrade iznutra prema vani.
Prolazeći kroz slojeve vanjskog zida, ravnog krova ili građevnog dijela prema negrijanom prostoru dolazi u sve hladnije slojeve i ovisno o temperaturi i relativnoj vlazi može nastati kondenzat. Sloj toplinske izolacije u višeslojnom se građevnom elementu navlaži, poveća se njegova toplinska provodljivost odnosno smanjuje se vrijednost svojstava njegove toplinske izolacije. Ako se tijekom ljetnog razdoblja kondenzat ne može dovoljno isušiti, toplinsko izolacijski materijal trajno i sve više gubi svoja izolirajuća svojstva, a rezultat su građevinske štete (navlaženje sloja, procurenje kondenzirane vode u prostore ispod krova), veća potrošnja energenata i nezdrav boravak u prostorima zgrade.
Za razliku od povezanih sustava za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS) kod kojih, gledajući iznutra prema van, otpor difuziji vodene pare svakog sloja treba biti sve manji i prolaz vodene pare stacionaran, kod ravnog se neprovjetravanog krova ovakav slijed ne može postići jer je završni sloj na krovu hidroizolacija sa velikim otporom difuziji vodene pare. Zato se mora ugraditi parna brana.
Parna brana spriječava prodiranje vodene pare iz prostora zgrade kroz krovnu ploču u sloj toplinske izolacije do hidroizolacije i funkcionalno je obvezan sloj ravnog jednodijelnog krova. Spriječava ili svodi na minimum više od dopuštenog navlaženja toplinske izolacije i moguće štete na toplinsko izolacijskom i hidroizolacijskom sloju.
Parna brana bi se trebala uvijek ugraditi nastavljena do iznad razine toplinske izolacije i preljepljena sa slojem hidroizolacije, na sve vertikalne dijelove krova kao što su proboji, instalacije, priključci, završetci i dr. Tada ima i funkciju kako privremene hidroizolacije za vrijeme izvedbe krova, tako i pričuvne hidroizolacije u slučaju prodora vode i trebala bi biti spojena na elemente za odvodnju krova kao i hidroizolacijski sloj (vodolovna grla s dvije etaže odvodnje kod unutrašnje odvodnje krova).
Parna se brana najčešće izvodi od polimerima modificiranih bitumenskih izolacijskih traka sa uloškom od Al – folije (debljine min. 0.1 mm ili 0.2 mm), velike vrijednosti otpora difuziji vodene pare µ > 700 000. Uobičajena je traka oznake 4. Kod izvedbe treba paziti da ne dođe do oštećenja trake jer u izravnom kontaktu Aluminija sa alkalijama iz betona nastaje proces hidrolize što može dovesti do trajnog oštećenja parne brane.
Za parne brane koriste se i deblje (0.1 do 0.2 mm) PE folije s kemijski zavarenim preklopima, obično u sklopu sustava određenog proizvođača sintetskih hidroizolacijskih traka. Ovisno o vrsti i namjeni krova, parna se brana lijepi ili slobodno polaže. Polimerne trake sa manjim vrijednostima otpora difuziji vodene pare mogu se upotrebiti kao parne brane / kočnice što ovisi o građevinsko-fizikalnom proračunu. Parna brana, u neventiliranim višeslojnim građevnim elementima, mora uvijek imati veći difuzni otpor sloja od difuznog otpora sloja hidroizolacije.
3. Toplinska izolacija
Funkcija je ovog sloja da smanji toplinske gubitke kroz krov građevine zimi, da osigura toplinsku stabilnost krova ljeti, da osigura stacionarnost difuzijskog toka vodene pare te da smanji toplinski rad nosive krovne konstrukcije. Ispravan položaj toplinske izolacije je na vanjskoj strani krova iznad nosivih dijelova krovne konstrukcije. Idealan položaj bio bi iznad svih slojeva ravnog krova, ali zbog karakteristika večine toplinsko izolacijskih materijala takav položaj nije moguć pa se kao optimalan uzima položaj ispod hidroizolacije.Iznimno se dio toplinske izolacije (do 25%) može postaviti kao unutarnja dodatna toplinska izolacija kod prostora koji se zagrijavaju povremeno. Za toplinsku izolaciju ravnog krova koristimo se tvrdim sintetskim pjenama ( polistirenom, poliuretanom), pločama od kamene vune.
Preporučuje se izvedba toplinske izolacije u dva sloja sa međusobnim preklapanjem sudara ploča da bi se izbjegla pojava toplinskih mostova. Postoje i ploče s profiliranim rubom koje omogučavaju izvedbu u jednom sloju s preklapanjem spojeva. Primjenom ekstrudiranog polistirena moguće je izvoditi obrnute ravne krovove sa slojem toplinske izolacije iznad hidroizolacije.
Ekstrudirani polistiren je materijal potpuno zatvorenih strukturnih čelija te ne upija vodu i ne mijenja svojstva pod njezinim utjecajem. Ovaj materijal potrebno je dodatno opteretiti nasipom oblutaka 16-32 mm ili betonskim pločama. Debljina tog sloja je 5-9 cm (obluci), odnosno 4-6 cm (betonske ploče) a određuje se prema debljini ploča izolacije.
4. Hidroizolacija
Hidroizolacijski sloj ravnog krova vodonepropusna je neprekinuta membrana čija je temeljna funkcija zaštititi sve slojeve krova. Izložena je nepovoljnim utjecajima kao što su : mehanička oštečenja, deformacije krovne ploče, visokim i niskim temperaturama, utjecaju vjetra, UV zraka, sve vrste oborina i dr. Zato se izboru materijala i izvedbi mora posvetiti najveća pažnja, što često nije slučaj u praksi. Hidroizolacija krovova se najčešće izvodi od sintetičkih, bitumenskih i mineralnih materijala. Kao hidroizolacija koriste se krovne folije koje su u isto vrijeme i vodonepropusne i paropropusne, da se ne bi stvarao kondezat unutar termoizolacije.
4.1./Sintetičke krovne membrane
Sintetičke/polimerne membrane, ili samo membrane, kako se najčešće nazivaju u praksi, možemo razlikovati prema sirovini koja im daje različite karakteristike – PVC, FPO, PUR, PE, PP, PVA, TP, EPDM… Slobodno se polažu, mehanički fiksiraju, lijepe ili opterećuju balastom (šljunak, kulir ili sl.).
PVC membrane
PVC je osnovni materijal za jednoslojne hidroizolacijske membrane, koji se koristi već preko 50. godina a ima dokazanu tehnologiju.
Proizvedeni materijali su jednolični i konzistentni, visoke gustoće (bez pora) i manje osjetljivi na vlagu. PVC ima dobar omjer cijene i perfomansi (visoke perfomanse i trajnost uz ekonomičnost materijala i ugradnje te niske troškove održavanja. Dobra paropropusnost, omogućava im primjenu u skladu sa zahtjevnim karakteristikama građevinske fizike (čak i u lošim uvjetima) na sanacijama starih krovnih površina sa zaostalom vlagom. Membrane se postavljaju bez upotrebe otvorenog plamena što ih čini najsigurnijim sistemom ugradnje.
Polimerne hidroizolacijske membrane posjeduju otpornost na zakorijenjivanje što je značajno u slučaju “zelenih krovova” i opterećenih krovova. Kod novih objekata, kao i kod sanacija postojećih, svi detalji mogu biti obrađeni efikasno i sigurno. PVC membrane ostaju “zavarljive” za vrijeme čitavog vijeka trajanja.
Investitori cijene karakteristiku PVC-a samogasivosti u slučaju požara, koja smanjuje rasprostiranje plamena u slučaju vatre. Jednom kada je ugrađena, PVC membrana može biti modificirana ili popravljana prema potrebi, npr. kod nadogradnje ili izmjena na građevini.
PVC je najčešći izbor većine suvremenih izvođača hidroizolacija zbog jednostavnosti ugradnje i zavarivanja te zbog tolerancije pvc-a na različite uvjete na mjestu ugradnje. Razlikujemo više vrsta pvc hidroizolacijskih membrana, svaka ima svoju namjenu (ravni krovovi, terase, podzemne građevine, bazeni, rezervoari …).
Primjena i svojstva pojedinih PVC hidroizolacijskih membrana:
Sikaplan 15G
Sikaplan-15G (debljina 1.5 mm) je poliesterom pojačana, višeslojna sintetička, vodootporna krovna membrana bazirana na polivinil kloridu vrhunske kvalitete (PVC). Primjena: krovna hidroizolacijska membrana za izložene ravne krovove, slobodno položena i mehanički fiksirana. Karakteristike: iznimna otpornost degradaciji uključujući i trajnom UV zračenju, visoka otpornost na starenje, tuču i mehaničke utjecaje, otporna na sve uobičajene utjecaje okoliša, visoka čvrstoća istezanja, izvrsna savitljivost na niskim temperaturama, visoka paropropusnost, iznimna zavarljivost. Boja: svjetlo siva, druge boje po narudžbi. Proizvođač: SIKA Švicarska.
Metoda ugradnje: površina podloge mora biti jednolika, glatka i bez ikakvih oštrih izbočina ili nakupina. Sikaplan-15G mora biti razdvojen od nekompatibilnih podloga sa efektivnim razdvajajućim slojem da bi se spriječilo ubrzano starenje.
Spriječite direktan kontakt s bitumenom, katranom, mastima, uljem, materijalima koji sadrže otapala i ostalim plastičnim materijalima npr. ekspandiranim polistirenom (EPS), ekstrudiranim polistirenom (XPS), poliuretanom (PUR), polisocianuratom (PIR) ili fenolnom pjenom (PF) jer bi to moglo nepovoljno djelovati na svojstva proizvoda.
Korištenje Sikaplan-15G membrana je limitirano na geografska mjesta sa prosječnim mjesečnim temperaturnim minimumom od -25°C. Trajna temperatura okoline tijekom korištenja je ograničena na +50°C. Nije kompatibilna za direktni kontakt sa drugom plastikom npr. EPS, XPS, PUR, PIR. Nije otporna na katran, bitumen, ulje.
Proces ugradnje: sukladno važećim uputama za ugradnju za Sikaplan-G -vrsta sustava za mehanički vezane krovove. Metoda učvršćivanja: slobodno položene i mehanički fiksirane. Krovna membrana je instalirana slobodnim polaganjem i mehaničkim fiksiranjem u zavarenim preklopima ili bez preklopa. Postupak zavarivanja: preklopni spojevi su zavareni električnom opremom za vruće varenje, kao što su aparati za ručno varenje na vrući zrak i valjci za pritisak ili automatski strojevi za zavarivanje sa mogućnošću kontrole temperature vrućeg zraka od minimalno 600°C.
Preporučena vrsta opreme: LEISTER TRIAC PID za ručno zavarivanje i LEISTER VARIMAT za automatsko zavarivanje. Parametri zavarivanja uključuju temperaturu, brzinu stroja, dotok zraka, pritisak i osobine stroja koje moraju biti procijenjene, prilagođene i provjerene na terenu sukladno vrsti opreme i klimatskoj situaciji koja prethodi zavarivanju. Učinkovita širina zavarenih preklopa treba biti minimalno 20 mm. Spojevi moraju biti mehanički testirani sa odvijačem ili čeličnom iglom da bi osigurali cjelovitost/dovršenje zavara. Bilo kakav nedostatak mora biti ispravljen vrućim zavarivanjem.
Sikaplan SGMA 1.5
Sikaplan SGMA 1.5 ( debljina 1.5 mm) je višeslojna, sintetička krovna membrana, ojačana staklenim voalom, na bazi premium kvalitete polivinil klorida (PVC-a). Primjena: hidroizolacijska membrana za prohodni krov, krovne terase, zeleni krov. Boja: beige. Proizvođač: SIKA Švicarska. Karakteristike: postojana na starenje, mikroorganizme i gljivice, visoka otpornost na mehanička opterećenja, visoka paropropusnost, izvrsna savitljivost na niskim temperaturama, iznimna zavarljivost.
FPO membrane
FPO (fleksibilni poliolefin) je sintetička membrana koja je razvijena 80-tih godina prošlog stoljeća. Poliolefini su polukristalni termoplasti sa karakteristikama visoke kemijske stabilnosti. FPO je proizveden uvođenjem u polimer posebnog vezivnog bloka koji popunjava prostor molekularnim lancima. Drugi (vezivni) blok se čvrsto vezuje u molekularne lance, čineći materijal visoko i trajno elastičnim. FPO vodonepropusne membrane posjeduju vanserijske ekološke perfomanse, otporne su na dugotrajna izlaganja UV zrakama, ozonu, a kompatibilne su sa uljima, polistirenima i bitumenima. Zbog toga su kvalitetna alternativa za sanaciju i obnavljanje starih bitumenskih krovnih hidroizolacija a posjeduju visoku otpornost na klimatske uvjete i starenje.
4.2./ Hidroizolacijske krovne trake na bazi bitumena
Krovne trake na bazi oksidiranog bitumena označuju se brojčanom oznakom prema sadržaju bitumena ugrađenog u traku. Oznake su: 3 (sa najmanjom količinom bitumenske mase 2000 gr/m2); 4 (3200 gr/m2) i 5 (3400 gr/m2). Ulošci traka su staklena tkanina i voal. Trake se s vručim bitumenom ili bitumenskom masom dijelomično ili potpuno lijepe na podlogu ili međusobno. Radi svoje relativne krtosti i nepostojanosti na niskim temperaturama i pri starenju na ravnim krovovima nemaju veću primjenu a posebno kao završne trake. S ovim se trakama mogu kaširati termoizolacijske ploče ili izvesti prvi ili razdjelni sloj.
Krovne trake na bazi polimerima modificiranoga bitumena označavaju se brojčanom oznakom prema sadržaju ugrađenog bitumena i prema najmanjoj debljini. Ulošci za ojačanje traka su stakleni voal i tkanina te poliesterski filc. Trake se djelomično ili potpuno lijepe na podlogu ili međusobno postupkom zavarivanja. Ove su trake postojane na visokim i niskim temperaturama, imaju veće vrijednosti sile kidanja i istezljivosti, a u praksi su poznate kao fleksibilne bitumenske trake. Primjenjuju se i kao završne trake uz zaštitu od mehaničkih i atmosferskih utjecaja (trake s antirefleksnim ili UV zaštitnim posipom) ili se koristi nasip pranih oblutaka šljunka, betonske ploče u sloju pijeska…
Bitumensku je hidroizolaciju potrebno dilatirati prosječno na svakih 15 m. Preporuča se slivnike približno postavljati u sredinu dilatacijskih polja, a dilatacije treba izvesti na razdjelnicama. Na konstruktivnim dilatacijama zgrade dilataciju treba izvesti u svim slojevima krova. Dilatacije se izvode pomoću fleksibilnih profila, koji se premoste hidroizolacijskom trakom.
Vodonepropustnost i druga kemijsko-fizikalna svojstva izolacijskih traka koje se primijenjuju za izvedbu završetaka hidroizolacije, moraju biti jednaka sa svojstvima traka punoplošne hidroizolacije veza između metalnih djelova, kao što su aluminijski, bakreni ili pocinčani lim i bitumenskih traka može biti dvojbena, jer su velike razlike u koeficijentima linijskog izduženja. Treba primjeniti izolacijske trake izrađene od polimerima modificiranoga bitumena. Kada se ne može izbjeći veza između lima i bitumenske izolacije, preporučljivo je podići hidroizolaciju u vertikalni položaj, odnosno na višu razinu, sve završetke hidroizolacije treba podići najmanje 25 cm iznad zadnjeg sloja hidroizolacije odnosno završnog sloja krovne obloge.
Prag izlaznih vrata na terasu trebao bi biti viši za 10 – 15 cm od razine završne zaštite terase ili od razine sloja na kojem se može u slučaju pljuska zadržati sloj vode, a hidroizolacija produžena na tu visinu i mehanički učvršćena i zabrtvljena. Na vertikalnim djelovima završeci hidroizolacije trebaju biti pričvršćeni sa metalnim profilima i po potrebi zabrtvljeni trajno elastičnim kitom (ne silikonskim), koji ne smije doći u dodir sa podlogom onečišćenom bitumenom ili bitumenskom trakom jer se neće dobro prionuti za podlogu.
Kada je zaštita hidroizolacije izvedena s nasipom oblutaka uz završetke je krova preporučljivo postaviti trake od betonskih ploča da se sprijeći migracija nasipa. Trake se izvode i na zonama staza za održavanje krova.
5. Zaštitni sloj
Zbog zaštite hidroizolacijskog sloja od mehaničkog djelovanja, ali i od utjecaja insolacije i toplinskih oscilacija izvodimo zaštitni sloj. Ravni se krovovi dijele na neprohodne i prohodne a o tome ovisi i izbor završnoga zaštitnoga sloja. Prijašnjih su godina izvedeni ravni neprohodni krovovi imali zaštitu izvedenu uvaljanim šljunkom u vruči bitumen.
S vremenom bitumen između zrna šljunka nestane pod djelovanjem ultraljubičastih zraka, vode i zraka te se zrnca šljunka oborinskom vodom i vjetrom speru s površine krova. Danas se zaštita izolacije izvodi nasipom oblutaka (16-32 mm) debljine sloja najmanje 5 cm.
Zaštita oblucima osigurava mehaničku zaštitu ali i zaštitu od insolacije. Prohodni ravni krovovi moraju imati ravnu hodnu plohu koja omogućava sigurno kretanje i štiti slojeve ravnog krova. Zaštita može biti izvedena kamenim pločama ili keramičkim pločicama. Ploče od prirodnog ili umjetnog kamena mogu biti položene na sloj pijeska ili na podloške. Podlošci se izrađuju od gume ili plastike.
Keramičke pločice namijenjene vanjskom oblaganju polažu se u cementni mort na betonskoj podlozi. Zbog toplinskog je rada ovaj sloj obvezatno odvojen od hidroizolacije dvostrukom PE folijom i dilatiran u polja dimenzija oko 2 x 2 metra. Ravni zeleni krov, neprohodni ravni krov, izvodi se sa slojevima koji omogučavaju rast biljaka i zaštitu ostalih slojeva krova. Debljina sloja za rast biljaka ovisi o vrsti biljaka. Kod ovog krova valja naročitu pažnju posvetiti odabiru sloja za zaštitu hidroizolacije od korijenja biljaka. U slojevima zelenog krova treba predvidjeti drenažni sloj koji će odvoditi prekomjernu količinu vode, ali i sloj koji će zadržavati vlagu za sušnih dana. Pravilno projektirani zeleni krovovi opremljeni su i sustavom za dovod vode, kako bi se navodnjavanjem osigurala dovoljna vlaga za rast biljaka.
Detalji prodora i veza krova
Vrlo su često detalji oko prodora kroz slojeve krova (dimnjaci, slivnici, odzračnici…) i veza krova s ostalim elementima (ograda, nadozid i sl.) mjesta gdje počinju oštećenja. Uzrok tome su neprimjereno projektirani detalji i/ili nepravilno izvedeni spojevi.
Rubovi krova
Rubovi krova su mjesta koja moraju zatvarati krov na graničnim linijama.
Ovisno o tome radi li se o prohodnom ili neprohodnom krovu te o krovu s rubnim nadozidom ili bez njega, u praksi postoje detalji koji se preporučuju.
Pri projektiranju i izvedbi ovih detalja treba postići slijedeće:
– da se hidroizolacijski sloj podigne na određenu visinu ili da se završi prepustom, kako bi se spriječilo podlijevanje kiše ali i vlaženje od topljenja snijega, te da se ovaj sloj zaštiti od insolacije.
– izvedbu ruba krova kako bi se kod krova s nasipom oblutaka kao završnim slojem spriječilo njihovo ispiranje i otpuhivanje.
– izvedbu toplinske izolacije na način da se prekinu toplinski mostovi odnosno da se oni svedu na najmanju moguću mjeru.
Vertikalni zidovi
Vertikalni dio hidroizolacije također treba biti zaštićen od ultraljubičastih zraka i insolacije ( osim ako membrana nije UV stabilna ). Ultraljubičaste zrake uništavaju materijal a pretjerana ga insolacija zagrijava pa on može spuznuti i naborati se. Vertikalna hidroizolacija na podlogu može biti lijepljena ili pridržana mehanički na gornjem rubu.
Dilatacije
Vrlo često na večim građevinama ili na spoju dviju građevina nailazimo na dilatacijske spojnice. Detalj rješenja dilatacijske spojnice treba omogućiti pomake i u slojevima konstrukcije ravnog krova bez njihova oštečenja. Najkritičniji sloj je svakako hidroizolacijski sloj. Najsigurnije je rješenje s nadvišenjem jer se hidroizolacijski sloj iz ravnine ocjedne vode podiže naviše. Iznad nadvišenja limom se rješava detalj koji osigurava zaštitu od oborinske vode te od mehaničkog oštečenja i insolacije. Na prohodnim krovovima gdje nam takva nadvišenja smetaju, dilatacija se rješava s plastičnim odnosno neoprenskim cijevima namijenjenim za tu priliku. Blago nadvišenje sloja hidroizolacije događa se unutar završnih slojeva i ne vidi se na površini krova.
Prodori
Kroz krovnu su ravninu neminovni i prodori koji predstavljaju kritična mjesta. Prodori za vodolovna grla (slivnike), prodori odzračnika parorasteretnog sloja, prodori ventilacijskih kanala, dimnjaci i ostalo nalaze se gotovo na svakome ravnom krovu. Razlog propuštanju spoja uz ove elemente temelji se u največem broju slučajeva na nepravilnoj izvedbi. Na tržištu se danas nudi cijeli niz proizvoda koji nam osiguravaju kvalitetno izvođenje ovih detalja. Najbolje rješenje za to su pvc hidroizolacijske membrane. Problemi se pojavljuju pri nepravilnoj ugradnji elemenata i nepridržavanju propisanih uputa. Osim pravilne izvedbe spoja hidroizolacije s ovim elementima pažnju treba posvetiti i prekidu eventualnih toplinskih mostova.
Svjetlosne i odzračne kupole
Krovno nadsvjetlo danas se uglavnom rješava svjetlosnim kupolama izrađenim od poliesterskih materijala s toplinski izoliranim bočnim stranicama i dvostrukom kupolom, kako bi osigurali što bolju toplinsku zaštitu.
Na tržištu postoje gotove kupole raznih dimenzija i oblika koje odabiremo prema našim zahtjevima. Sve elemente za spoj s ostalim slojevima ravnog krova riješio je proizvođač pa se treba u potpunosti pridržavati uputa, odnosno u specijalnim slučajevima kontaktirati s proizvođačima o dodatnim savjetima i detaljima.
Svi ovdje navedeni elementi ravnog krova tema su istraživanja i razvoja proizvodnih programa poznatih i priznatih proizvođača.
Sanacije oštečenja
Posljedice neispravne konstrukcije proizišle iz projekta ili zbog loše izvedbe teško se mogu ispraviti bez većih zahvata. Slojevi za izolaciju ravnog krova zbijeni su i nepristupačni, osim završnoga zaštitnoga sloja, pa je kontrola pojedinog sloja i utvrđivanje oštećenja vrlo teško, gotovo nemoguće.
Kada se otkriju nedostaci treba obaviti detaljan pregled i ustanoviti uzrok te nakon toga izraditi projekt sanacije. Pojave unutarnjih gljivica i plijesni na unutarnjim površinama rubnih dijelova krova rezultat su nedovoljne toplinske izoliranosti krova na tim mjestima (toplinski mostovi). Problem se može riješiti dodatnom toplinskom izolacijom tih rubnih područja . Najčešća je pojava propuštanje vode. Ovo oštećenje, nažalost, uočavamo tek u trenutku kada je voda prodrla kroz sve slojeve ravnog krova i počela vlažiti unutarnju plohu stropa. Mjesto prodora vode kroz hidroizolacijski sloj gotovo je nemoguće ustanoviti.
Voda ulaskom ispod završnog hidroizolacijskog sloja traži i pronađe put i kroz ostale slojeve. Na svom putu ovlaži i toplinskoizolacijski sloj kojemu se u tom slučaju umanjuje predviđena uloga (osim ekstrudiranog polistirena), a veliki su problemi i s isušivanjem ovog sloja nakon izvedene sanacije hidroizolacijskog sloja.
Problem se može riješiti izvedbom odzračnika koji će omogućavati isušivanje konstrukcije i nakon sanacije, odnosno pravilnije izmjenom svih oštećenih slojeva krova pa tako i navlažene toplinske izolacije u kojoj se zadržava najveći dio vode. Pravilno izvedeni ili pravilno sanirani ravni krov može izdržati i više desetaka godina, uz pravilno održavanje.